Povrće – Agricom

Sjemena povrća

Za očuvanje zdravlja, dobrog raspoloženja i vitke linije dobro je slijediti načelo raznolikosti prehrane. To podrazumjeva uključivanje velike količine sezonskog povrća u naše obroke. Povrće sadrži ugljikohidrate, bjelančevine, minerale, vitamine, organske kiseline i dr. Celuloza utiče na probavu, eterična ulja daju poseban okus i miris (mrkva, peršun, celer). Neke vrste povrća (luk, hren, češnjak) djeluju ljekovito protiv raznih bakterijskih bolesti. Ako u svom vrtu želite dobiti mnogo zdravog povrća, pokušajte s miješanim usjevima. Kod miješanih usjeva na jednoj gredici rastu različite vrste povrća, začina i cvijeća. Zajednički stvaraju šarenu, bogatu i harmoničnu biljnu zajednicu. U Agricom prodavnicama i kod naših partnera možete pronaći sjeme za više od 30 različitih vrsta povrća.

Kupusnjače

Kupusnjače od hranjiva najviše traže N azota jer razvijaju mnogo zelene mase, zato je potrebno pored organskih gnojiva obavezno dodati i mineralnih gnojiva.

Kupus

Kupus (Brassicaoleracea L. convar. capitata) za svoj normalan razvoj zahtijeva mnogo kalija pa kažemo da je kupus kaliofilna biljka. Ako u tlu nema dovoljno kalija neće obrazovati čvrste glavice. Sijemo ga najprije u topla klijališta a kada razvije 3-5 listića presađujemo ga na otvoreno. Poslije sadnje treba ga obilno zaliti vodom. Potrebno ga je nekoliko puta okopavati i redovno zalijevati, naročito u vrijeme formiranja glavice. Kupus beremo kada glavice postanu dovoljno tvrde.

SORTE KUPUSA

Karfiol

Karfiol (Brassica oleracea L. var. botrytis) zahtijeva bolje tlo i njegu u vegetaciji nego kupus. Rane sorte sijemo u topla klijališta u februaru, a kasne u aprilu. Najbolje uspijeva uz dovoljno vlage u zraku, obilno gnojenje i obradu tla. Sadi se kao kupus, rane sorte 50 cm x 50 cm, kasne sorte 60 cm x 70 cm. Nakon razvoja cvasti potrebno ga je pokriti s nekoliko listova da sačuva bijelu boju. Bere se zajedno s listovima jer i dalje raste i koristi hranu iz njih.

Sorta SNJEŽNA GRUDVA – srednje kasna sorta (110-120 dana). Cvjetna ruža je snježno bijele boje.

Kelj

Kelj (Brassica oleracea L. var. sabauda) - manje je rasprostanjen od kupusa , svi uslovi koji su potrebni za normalan razvoj isti su kao i kod kupusa. Otporan je prema zimi, može čak i prezimiti. Ako na stabljici poslije berbe ostavimo 2-3 donja lista iz pazuha listova izbit će po 1-2 manje glavice. Sorta VERTUS – Kasna sorta (140 dana) , koja obrazuje okruglu glavicu, zelene boje.Prosječna masa glavice 1,8-2 kg.

Brokula

Brokula (Brassica oleracea L. var. italica) - uzgaja se radi cvasti koje su zelene boje. Presadimo je nakon 6-7 sedmica nakon sjetve u razmaku od 60cm x 70cm. Beremo je postepeno odozdo prema gore kada se potpuno formira cvast. Sorta CORVET F1 – oblikuje sivo zelenu cvast. Po rezanju glavne cvati, oblikuju se male sporedne cvati koje se režu u kasnu jesen.

Kelj pupčar

Kelj pupčar (Brassica oleracea L. var. gemmifera) uzgaja se radi malih zelenih glavica koje rastu u pazuhu listića koji se protežu duž stabljike. Kada formira glavice vrh treba skratiti da ne raste u visinu, time stimulišemo rast glavica, beremo ga odozdo prema gore. Kalifilna kupsnjača tj. potražuje mnogo kalija. Najotporniji je na zimu od svih kupusnjača, može prezimiti na otvorenom. Sorta HERKULES – kasna sorta (130 dana). Pupovi su mu svijetlo zelene boje, jednolično raspoređeni duž stabljike. Otporan na mraz i trulež. Koristi se za svježu potrošnju i za industrijsku preradu.

Lisnato povrće

Koristimo ih u salatama kao svježe, poput endivije, matovilca, radiča i salate, ili za variva poput špinata i blitve. Možemo ih direktno sijati ili saditi iz presadnica. Uzgoj presadnica može uštedjeti do 5 puta više sjemena, jer nakon direktnog sijanja uvijek zahtijeva razrjeđivanje biljaka na određeni razmak.

Salata

Salata (Lactuca sativa L.) ima vegetacijski period od 2-3 mjeseca i dobro podnosi niske temperature do -5°C. Zahtijeva puno vlage, ali previše vlage u fazi formiranja glavica može uzrokovati njihovo pucanje. Sije se u februaru, sadi u martu i dospijeva krajem aprila. Za jesensku sadnju sije se u julu, presađuje u augustu i bere početkom oktobra. Za zimsku proizvodnju sije se u septembru, sadi u oktobru, a bere krajem aprila. Može se uzgajati tokom cijele godine, najbolje na područjima s blagom klimom, uz redovno zalijevanje tokom vrućih dana. Može se sijati direktno ili iz presadnica.

SORTE SALATE

Endivija

Endivija (Cichorium endivia L.) - U proljeće se sije u februaru ili martu, a za zimsku proizvodnju u julu i augustu. Presađuje se kada obrazuje 3-4 listića. Prispijeva za berbu 60-70 dana poslije sadnje. Formira glavicu slično kao i salata. Lišće joj je valovito i po rubu nazubljeno. Zahtijeva dobro pripremljeno humusno tlo. Kod nas se koristi kao jesenska. Sije se krajem juna ili početkom jula direktno ili na gredicu.

Sorta DJEČIJA GLAVA – Srednje rana sorta za gajenje kasno ljeti i u jesen. Ne prezimi. Formira veliku rozetu sa širokim, žuto-zelenim listovima.

Radić

Radić (Cichorium intybus) - Uzgaja se radi listova ali postoji i radić koji se uzgaja kao surogat kafi kao i cikorija. Najbolje uspjeva na plodnim, dubokim tlima. Ima izraženu potrebu za fosforom i kalijem. Može se uzgajati i iz presadnica. Direktnom sjetvom ga sijemo od aprila do augusta.Čim se lišće počne bujnije razvijati počinje se sa berbom.

SORTE RADIĆA

Matovilac

Matovilac (Valerijana locusta L.) u Evropi raste samoniklo. Sije se u maju na razmak 10-20 cm red od reda, a za jesenju potrošnju u augustu. Ubiremo ga tri mjeseca nakon sjetve. Najbolje je ubirati mlado lišće.

Sorta HOLANDSKI – Rani ukusni matovilac.Listovi su zeleni, dugi, široki, blago hrapavi, mat.

Sorta LJUBLJANSKI – Rani ukusni matovilac. Listovi su srednje veliki, duguljasti, uski, glatki, sjajni, zelene boje.

Špinat

Špinat (Spinacea oleracea L.) je otporan na niske temperature, klija čak i na 3-4°C, a optimalna temperatura za rast je oko 20°C. Bogat je željezom (4-6 mg/100 g lišća) i sadrži jod. Zahtijeva obilje vlage, preferira plodna, prozračna tla i ima povećanu potrebu za azotom. Sije se u proljeće (mart, april) i jesen (august, septembar). Svježe pripremljen špinat treba odmah konzumirati, izbjegavajući ostavljanje preko noći ili podgrijavanje, zbog sadržaja nitrata koji mogu postati štetni nitriti.

Sorta MATADOR – dobro podnosi niske temperature, pogodan je za proljetnu i jesenju sjetvu.

Blitva

Blitva (Beta vulgaris var. cicla) ima velike zahtjeve prema N- azotu. Sije se u martu i aprilu na u redove razmaka 40-50 cm , a kada biljke niknu prorijedimo ih u redu na razmak 20-30cm. Bere se na taj način što se vanjski listovi beru i tako se stimuliše rast novih listova. Beremo je već od juna mjeseca. Zahtijeva dobro pripremljeno i pognojeno tlo. Može se uzgajati i iz presadnica.

Sorta SREBRENOLISNA- Biljka formira krupno i široko lišće na dugim i mesnatim drškama bijele boje. Nema velike zahtjeve za toplotom i svjetlošću.

Korjenasto povrće

Korjenasto povrće obuhvata raznolike biljke čiji se jestivi dijelovi nalaze pod zemljom, poput mrkve, repe, rotkvice, celera i peršuna. Ove biljke su bogate hranjivim tvarima, kao što su vitamini, minerali i vlakna, te su važan dio mnogih prehrambenih planova. Karakterizira ih raznolikost okusa i tekstura, a uz to su i izdržljive i prilagodljive na različite uvjete uzgoja. Svo korjenasto povrće je dvogodišnje tj. u prvoj godini formiraju zadebljali korijen, a u drugoj godini cvijetaju i daju sjeme.

Koraba

KORABA (Brassica napus L. var.napobrassica) sadrži kalij, kalcij, željezo, fosfor, mangan i vitamin C. Sadrži eterična ulja koja joj daju specifičan ukus. Sijemo je u redove 50-60cm a kasnije je prorjeđujemo na razmak u redu 30-40cm. Možemo je uzgajati i iz presadnica. Od sjetve do berbe potrebno je da prođe oko 5 mjeseci.

Sorta HOFMANOVA ŽUTA - Žuto zelene boje sa žutim mesom. Bogata je mineralima. Daje velik prinos. Pogodna je za svježu potrošnju i skladištenje.

Postrna repa

POSTRNA REPA (Brassica rapa L.) je korjenasto povrće koje se uzgaja zbog jestivog korijena, ali se također može jesti i lišće. Korijen repe može biti različitih boja, uključujući crvenu, žutu i bijelu, a bogat je hranjivim tvarima poput vitamina C, folata i vlakana. Osim svoje prehrambene vrijednosti, repa je poznata i po svojoj prilagodljivosti na različite uvjete uzgoja.

Sorta Kranjska okrugla – Korijen je pljosnato okrugao, crveno ljubičaste boje. Dobra je za kiseljenje i svježu potrošnju.Uspijeva u svakom dovoljno vlažnom tlu.Sije se u julu, prinos u septembru, oktobru

Rotkva

ROTKVA (Raphanus sativus L. Var. maior) - Koristimo zadebljali korijen. Za razliku od rotkvice dobro se čuva tokom zime. Sijemo je u julu ili avgustu. Sijemo je direktno na međuredni razmak 35-40cm u kasnijim fazama kada nikne i obrazuje listove prorijedimo biljke u redu na razmak 12-15cm. Sadrži mnogo šećera glukoze, aminokiseline, vitamin C, kalij, kalcij, fosfor, mangan. Korijen joj je sočan. Sije se direktno.

Sorta CRNA ZIMSKA – Korijen je pljosnato okrugao s bijelim, blago ljutim mesom. Ljekovita je. Dobro uspijeva u humusnoj i vlažnoj zemlji. Sijemo je u julu.

Rotkvica

ROTKVICA Raphanus sativus L. Var. radicula) se koristi kao dodatak jelima ili salata. Koristi se njezin zadebljali korijen. Otporna je na niske temperature i klija na 3°C, zahtijeva mnogo vlage i plodna tla. Preporučuje se sijanje svakih sedam dana za dulju berbu. U povoljnim uvjetima dozrijeva za 30-35 dana, a njezin korijen je mesnat i sočan. Najčešće se sije krajem marta i aprila, ili krajem ljeta, izbjegavajući sjetvu ljeti zbog brzog rasta i grubljenja pri visokim temperaturama.

Sorta NON PLUS ULTRA – Rana sorta. Korijen je velik, okrugao, intenzivno crven i sočan.

Mrkva

Mrkvu (Daucus carota) koristimo svježu. Niče na 3°C, sporo niče tako da je treba 1-2 dana prije sjetve naklijati potapanjem u mlaku vodu. Ima velike zahtjeve za vlagom u početnim fazama rasta a u kasnijim fazama visoka vlažnost nepovoljno utiče na razvoj korijena. Obično je sijemo u proljeće čim vremenski uslovi dozvole na razmak 20cm međuredni a u redu 5-10cm, na dubinu 1,5-2cm. Za normalan rast i razvoj zahtjeva dobro obrađeno tlo, jer ukoliko nije tako dolazi čest do napravilnog rasta korijena i do račvanja.

SORTE MRKVE

Peršun

PERŠUN (Petroselinum hortense) - Za ishranu koristimo korijen i list. Dobro podnosi niske temperature, tako da niče na 2-3 °C, a optimalna temperatura za normalan razvoj je 22°C. Korijen može da podnese i do -10°C , peršun korjenaš sijemo na međuredni razmak razmak 25 cm , a kada nikne prorijedimo ga u redu na razmak 10 cm, a peršun liščar sijemo na međuredni razmak 15 cm, a kada nikne prorijeđujemo ga u redu na razmak 5 cm. Skidaju se sa parcela u jesen. Zahtijeva dobro obrađeno tlo. Niče vrlo sporo te ga je potrebno navlažiti na sobnoj temperaturi 2-3 dana prije sjetve.

SORTE PERŠUNA

Celer

CELER (Apium graveolens L.) - Korijen mu je aromatičan i sočan. Sadrži eterična ulja koja mu daju specifičan ukus i miris.Sadrži dosta vitamina C i Fe željeza.Kod nas se uzgaja iz presadnica a ne direktom sjetvom jer mu je sjeme sitno. Sijemo ga krajem marta , presadnicama treba minimalno dva mjeseca da bi bile dovoljno velike da se mogu saditi. Osjetljiv je na nedostatak kreča u tlu. Sorta PRAŠKI – Daje veliki gomolj s ukusnim bijelim mesom.

Cvekla

CVEKLA (Beta vulgaris L. var. conditiva) sadrži vitamin C, B1, šećer, mineralne materije Ca i K. Sijemo je direktnom sjetvom od aprila do juna na međuredni razmak 30cm a kasnije kada nikne prorjeđujemo u redu na razmak 15cm. Beremo je u oktobro i novembru. Koristimo od nje zadebljali korijen. U početnim fazama ima potrebe za vlagom a u kasnijim ne, čak je otpornija od većine korjenašica na nedostatak vlage i ne podnosi niske temperature. Biljni sok djeluje na čišćenje crijeva i na probavu. Osjetljiva na kiselu reakciju tla, te je potrebno dodati u tlo kreča.

SORTE CVEKLE

Plodovito povrće

Plodovito povrće potiče iz tropskih područja i zbog toga su osjetljivi i na blage mrazeve. Najbolje uspijevaju na tlima koji su gnojeni organskim gnojem. Oko 200gr paradajza sadrži dnevnu dozu vitamina C. Imaju velike potrebe za toplotom zato ih prvo sijemo u zaštićene prostore u kojima su uslovi za početni rast i razvoj povoljni za njih. Kada presadnice dostignu veličinu od oko 10-15 cm možemo ih presaditi na stalno mjesto. Neki se plodovi koriste kao mladi tikvice, krastavci, patlidžan, bamija, paprika a neki kada im je sjeme zrelo i to dinja, lubenica i paradajz.

Paradajz

PARADAJZ (Lycopersicum esculentum) se koristi svjež kao salata, kuhan ili konzerviran. Sijanje treba izbjegavati prije opasnosti od proljetnih mrazeva. Razmak sadnje ovisi o sorti/hibridu, obično je za niske sorte 50cm x 30cm, a za visoke 80cm x 60cm. Preporučuje se duboka sadnja. Nakon sadnje, zaliti ga s 10-15L/m2 i ne zalijevati sljedećih 7-10 dana da se dobro ukorijeni. Redovno uklanjati zaperke u pazuhu listova. Kada stablo formira 4-5 cvjetnih grana, ostaviti iznad zadnjih par listova i skratiti vrh biljke kako bi se potakao rast plodova. Paradajz se može brati i nedozreo, jer dozrijeva stajanjem.

SORTE PARADAJZA

Paprika

PAPRIKA (Capsicum annum L.) - Osjetljiva je na hladnoću. Papriku u klijališta sijati najkasnije do sredine februara na razmak redova 5-8 cm i 1-2 cm u redu. Presađuje se na stalna mjesto kada je presadnica visine oko 20cm sa 5-6 listića. Papriku je najbolje brati kada je plod jedar i čvrst. Ako redovno ne beremo paprike i desi se da na stabljici plodovi sazru, ta stabljika više neće cvjetati. Papriku zbog toga treba redovno brati jer branjem plodova podstičemo da biljka formira nove cvjetove tj . plodove. Potrebno je odstraniti donje stare listove zbog boljeg provjetravanja i svjetlosti.

Patlidžan

PATLIDŽAN (Solanum melangena L.) - Naraste do 1 metar uplastenicima i više. Srodan je paprici i paradajzu. Uzgaja se iz presadnica. Najbolje ga brati kada postane jedar. Zahtijeva puno svjetlosti i vlage, ali ako ima previše vlage nema zametanja ploda. Voli tla gnojena organskim gnojivima. Sije se u klijališta krajem januara početkom februara a presađuje se početkom maja na otvoreno a u plastenicima ranije. Može se sijati i direktnom sjetvom ali plodosi 3-4 sedmice kasnije a utrošak sjemena je 4-5 puta veći.

SORTA PATLIDŽANA

Krastavac

KRASTAVAC (Cucumis sativus L.) je dobar kao salata, iako nema visoku hranjivu vrijednost zbog visokog sadržaja vode (do 85% u plodu). Zahtijeva obilje vlage, jer nedostatak može uzrokovati gorčinu u plodovima i zaustavljanje cvjetanja i formiranja plodova. Berba u plasteniku počinje obično 40-50 dana nakon sadnje, na otvorenom traje 50-60 dana. Plodove treba iskoristiti odmah nakon berbe jer brzo gube na kvaliteti. Ako sazri jedan plod, biljka prestaje cvjetati.

SORTE KRASTAVCA

Bamija

BAMIJA (Hibiscus esculentum) ne podnosi niske temperature, klija tek na 15°C, a za optimalan razvoj tokom vegetacije zahtijeva temperaturu oko 29°C. Zahtijeva plodna duboka zemljišta sa dovoljno vlage. Sijemo je krajem maja. Kada berba počne beremo je svakih 10 dana da plodovi ne bi ogrubili. Plodovi se nižu na konac ,suše i kao takvi se mogu dugo čuvati.

Sorta SULTANIJA - Prije sjetve sjeme treba navlažiti. To je egzotična, dekorativna biljka, otporna na sušu. Vrlo mlade, nezrele plodove (dužine 6-7 cm) redovno pažljivo beremo (rukavicama). Jedemo je kao pečeno ili kuhano povrće.

Dinja i lubenica

DINJA (Cucumis melo) i LUBENICA (Citrullus aedulus) zahtijevaju toplu temperaturu i vlagu. Optimalna temperatura za rast je oko 25°C, osjetljive su na mraz. Zahtijevaju dovoljno, ali ne i prekomjernu vlagu, koja može utjecati na kvalitetu plodova. Potrebna je kultivacija, posebno u ranim fazama, prije nego što biljke prekriju međuredni razmak svojim vriježama. Pored obilnog organskog gnojenja, potrebno je i mineralno gnojivo prije sjetve. Berba počinje kada je vriježa suha i plod se lako odvaja, obično početkom avgusta.

SORTE DINJE I LUBENICE

Tikvice

TIKVICE (Cucurbita pepo L.) su zahtjevne prema vlazi i temperaturi. U nedostatku vlage prinos se smanjuje. Sijemo ih polovinom aprila do početka maja. Ako se sadnja vrši iz rasada vegetacija se skraćuje za 20 dana. Ukoliko se želi ranija berba siju se topla klijališta. Kod presađivanja voditi računa da se presadi zajedno za zemljom oko korijena. Bere se mlada.

SORTE TIKVICA

Rukola

RUKOLA (Diplotaxis tenuifolia) - Sorta NATURELLE - Pogodna za cjelogodišnju proizvodnju sitno nasjeckanog i vrlo aromatičnog lišća. Ako je često ne siječemo onda ide u cvijet. Na otvorenom je beremo od proljeća do kasne jeseni. Može i prezimiti. Cijele godine je možemo sijati u saksijama.

Lukovičasto povrće

Lukovičasto povrće, poput luka srebrenjaka, češnjaka, vlasca i prasa, karakterizira oblikovanje jestivih lukovica ili debelih stabljika koje služe kao skladište hranjivih tvari. Ovo povrće ima raznoliku upotrebu u kuhinji te pruža karakterističan okus i aromu raznim jelima. Lukovičasto povrće često se koristi u kuhanim jelima, umacima, salatama ili kao začin. Osim toga, bogato je raznim hranjivim tvarima i ima korisna svojstva za zdravlje.

Luk

LUK (Allium cepa L.) - Proizvodnja luka iz arpadžika je česta zbog visoke suhe tvari što omogućava dobro čuvanje tokom zime. Otporan je na niske temperature i može klijati i na 4-5°C, a iznikle biljke podnose i do -20°C. Najbolje uspijeva na ocjedivim tlima s povoljnim vodno-vazdušnim režimom. Prekomjerno gnojenje dušikom može rezultirati manje čvrstim glavicama, dok kalij i fosfor utječu na formiranje čvrstih lukovica. Prije skladištenja, stablo treba odrezati 2-2,5cm iznad lukovice, sušiti lukovice i tek onda ih skladištiti.

SORTE LUKA

Luk vlasac

LUK VLASAC (Allium schoenoprasum L.) - Veoma bogat vitaminom C i blagotvornim sluznim materijama te sadrži veliku količinu željeza, što je odlično u borbi protiv umora. U prirodi raste i samoniklo, višegodišnja je biljka. Beremo ga čim dostigne visinu od 15cm. Sije se u proljeće na razmak od 20cm.

Bijeli luk

ČEŠNJAK (Allium sativum) - Sličan crvenom luku samo što nema kompaktnu glavicu nego više zbijeni češnjeva u prosjeku 15-20. Otporniji je na niske temperature od crnog luka jer ima više suhe materije i više slojeva ljuski. Zahtjeva svjetlost, ne voli sjenu, bolje prinose daje na plodnijim tlima. Klija na temperaturi 4-5°C. Može se uzgajati kao proljetni ili jesenji. Najbolje se čuva na suhom i prozračnom mjestu.

Sorta CRNA ZIMSKA – Korijen je pljosnato okrugao s bijelim, blago ljutim mesom. Ljekovita je. Dobro uspijeva u humusnoj i vlažnoj zemlji. Sijemo je u julu.

Luk srebrenjak

LUK SREBRENJAK (Allium cepa L.) - Ozimi luk, vrlo otporan na hladnoću, sadi se u jesen. Bere se čim razvije zelene dijelove. Formira bijelu glavicu. Ima manje suhe materije i zbog toga je osjetljiv na čuvanje. Ne može se dugo čuvati pa se troši odmah nakon berbe. S obzirom da ga možemo ostaviti na otvorenom preko zime saditi ga na propusnim i lakšim tlima.

Prasa

PRASA (Allium porum L.) - Proizvodi se iz rasada. Niče na 5°C. Za normalan rast zahtijeva plodno tlo i vlagu. Sije se u martu ili aprilu, a presađuje se krajem maja ili početkom juna. Presadnice se sade dublje nego što su bile u klijalištu. Poriluk se preko zime može ostaviti i u zemlji i po potrebi vaditi ili se utrapiti. Može se utrapiti u jarke koje iskopamo na dubini do 50cm položimo prasu pod 45 stepeni i zatrpamo.

Mahunarke

Mahunarke su porodica biljaka koje uključuje grah, grašak, leću, slanutak i sočivo. Ova raznolika skupina povrća bogata je proteinima, vlaknima, vitaminima i mineralima, čineći ih važnim dijelom uravnotežene prehrane. Mahunarke su popularne zbog svoje raznolike upotrebe u kulinarstvu, od juha do salata, variva i priloga, te su važan izvor prehrambene vrijednosti u mnogim kuhinjama diljem svijeta. Osim toga, mahunarke imaju i koristi za zdravlje, uključujući poboljšanje probave, smanjenje rizika od srčanih bolesti i regulaciju razine šećera u krvi.

Grašak

GRAŠAK je izrazito hranjivo povrće, bogato vitaminima A, B i C, šećerom, skrobom i bjelančevinama. Posjeduje sposobnost vezivanja dušika iz zraka putem kvržičnih bakterija na korijenima, što obogaćuje tlo. Postoje niske sorte, koje rastu do 80 cm, i visoke, koje premašuju 1 m. Zahtijeva dobro pripremljeno i gnojeno tlo. Niske sorte beru se 2 puta, a visoke 5-6 puta tijekom vegetacije. Otporan je na niske temperature, mlade biljke mogu podnijeti i -5°C, dok su odrasle biljke osjetljivije. Duboki korijen smanjuje potrebe za vlagom.

Boranija

BORANIJA (Phaseolus vulgaris L.) - Razlikujemo niske i visoke sorte. Niske sorte sijemo na međuredni razmak 40-50cm a u redu na razmak 5-6cm. Visoke sorte trebaju potporu i njih sijemo na veći razmak 70 cm međuredno a u redu 6-8cm. Mahune brati dok su mlade, voditi računa da ne ogrube na stabljici. Sadrži najviše vode čak 90%, zatim bjelančevine, šećere i vitamine C i B. Niske se više upotrebljavaju za mehanizovanu proizvodnju a visoke zbog neophodnosti potpore u vrtovima. Zahtijeva tla dobre strukture sa dobrim vodno vazdušnim režimom koja su bogatija sa kalcijem.