Lukovičasto povrće – antibiotici iz prirode

Zbog savremenog načina života pred nas se postavlja zahtjev da budemo uvijek zdravi i puni energije. Mnogi ljudi zato najprije posežu za lijekovima i dodacim prehrani u obliku tableta, a zaboravljaju na nezahtjevnu i ukusnu skupinu povrća koja, barem kod lakših oboljenja, može nadomijestiti lijekove dobivene umjetnim putem.

Luk (Allium cepa L.) – jedna je od najstarijih vrsta povrća. Poznat je i pod nazivima: obični luk, pravi luk, crni luk, kapula. Domovina crvenog luka je srednja Azija, potiče najvjerovatnije iz Afganistana,  Turkmenisata i Irana. U Evropu je prenesen u srednjem vijeku preko Italije. Podzemna gomoljasta stabiljka sastoji se od mesnatih ljuskastih listova iz čije sredine izlazi nadzemni dio stabiljke koji je šupljikav i plavo zelene boje. Listovi su sabljastog oblika, dugi i pljosnati. Zelenkastobijeli cvjetovi združeni su u kuglasti cvat. Razlikuje se više sorti luka, kako po boji tako po veličini, obliku i okusu. Najpoznatije su:

Holandski žuti

Stuttgarter Riesen ili Holanski žuti je srednje rana sorta, okrugle glavice, dobrog prinosa, čvrstoće i otpornosti. Najpopularnija je sorta. Klija 18-24 dana nakon sadnje. Umjereno je ljut. Dobro prosušen poslije vađenja dobro podnosi skladištenje.

Ptujski crveni

Ptujski crveni je luk koji postaje sve popularniji, a to je rana sorta bordo boje duguljaste lučice i okruglog presjeka. Raste ujednačeno, a pogodan je za srednje dugo čuvanje. Koriste se svjež. Zbog svoje neobične boje jako je dekorativan.

Srebrnjak

Srebrenjak ili White Lisbon je rana sorta luka, bijele boje sve do kraja vegetacije, duguljaste glavice, dobrog je prinosa. Slabo podnosi skladištenje zbog malog sadržaja suhe materije. Sadrži eterična ulja, vitamine i šećer. Luk se može uzgajati gotovo u svakom povrtnjaku. Najbolje uspijeva na krečnjačkom tlu, više suhom nego li vlažnom. Ima oštar miris koji izaziva podražaj na suze. Okus mu je aromatičan, sladak i oštar. Bere se od augusta do oktobra, uglavnom glavice luka.

Ljekovito djelovanje:

• odličan je diuretik (efikasno odstranjuje višak tekućine iz organizma, preporučuje se oboljelima od reumatizma, artritisa, gihta, kod otežanog mokrenja i smanjene funkcije bubrega,
• kod upale mokraćnog mjehura (cistitisa),
• reguliše probavu (pospješuje izlučivanje probavnih sokova), kao i rad crijeva i pomaže kod ostipacije,
• kod bronhitisa i upale grla,
• pomaže izbacivanju parazita iz crijeva (glista),
• jača oslabljen rad srca i oslabljenom organizmu vraća snagu,
• smanjuje razinu šećera u krvi.  

Češnjak ili bijeli luk (lat. Allium sativum)

Svjesni smo činjenice da naš imuni sistem zavisi od sposobnosti organizma da odgovori na uticaj spoljnih faktora kako bi se zaštitili od napada raznih bolesti na organizam. Zaštitu nam itekako može dati luk češnjak, u narodu poznatiji kao bijeli luk. Bijeli luk je jednogodišnja zeljasta biljka sa lukovicom (korijenom) u zemlji i stabljikom (sa listovima) visine do jednog metra. U našim krajevima je dostupan za ishranu tokom cijele godine. Naučnim ispitivanjima ustanovljeno je da bijeli luk sadrži oko 200 aktivnih materija, u koncentrisanom obliku, a da ih najviše ima u lukovici, mada se u ishrani koriste cvijet, stabljika i listovi. Bijeli luk je bogat vitaminima i mineralima: adenozin, alicin, aminokiseline, biljna vlakna, biljne masti, vitamin A, vitamin B1 i B2, vitamin C, željezo, enzimi, eterična ulja, jod, kalij, kalcij, selen, sumpor i fosfor. Koristi se sirov, kuhan, kao dodatak jelima, ali i kao sredstvo za čuvanje hrane od kvarenja. Bijeli luk je postao univerzalni narodni začin i preventivni lijek. U narodu bijeli luk je lijek za sve, u njega se ima veliko i nepokolebljivo povjerenje. Za vrijeme raznih epidemija tifusa, kolere, kuge, dezinterije, gripa, uvijek je kao preventivno i kurativno sredstvo preporučivan i svakodnevno upotrebljavan, prije svega, bijeli luk. U novije vrijeme prave se i tablete i kapsule bijelog luka pa ih mogu koristiti i osobe koje ne vole njegov miris. 

Bijeli luk bolji od analgetika

Za bijeli luk važi da je najbolji prirodni lijek protiv virusa i prehlada, a njegovi ljekoviti sastojci poznati su od davnina. Preporuke da ga svakodnevno koristite naročito su aktuelne u zimskom periodu. Najvažniji sastojak bijelog luka je ahoin čiji efekt je bolji od djelovanja aspirina koji djeluje na manje stvaranje tromboksana. Ali, ahoin, osim tog djelovanja, ima i još sedam načina da spriječi sljepljivanje trombocita i stvaranje ugruška. U bijelom luku nalazi se i adenozin koji također djeluje protiv zgrušavanja krvi i to ne samo preventivno, već ima sposobnost da već formirane ugruške rastvori. Redovnom primjenom podstiče prokrvljenost i olakšava protok krvi, snižava povišeni krvni pritisak i masnoće u krvi. Odličan je antioksidant, pa štiti organizam od djelovanja slobodnih radikala. Generalno, povoljno utiče na imuni sistem, usporava starenje organizma, jača otpornost prema infekcijama. Dovoljno je da dnevno pojedete dva do tri češnja bijelog luka, kako bi se postiglo njegovo antitrombotičko djelovanje. 

Štetnici luka

Kao najvećeg štetnika usjevu luka na našem području prepoznajemo lukovu muhu (lat. Delia antiqua). U pravilu se javlja tokom vlažnih proljeća. Najopasnija je prva, proljetna generacija, koja napada još nerazvijene biljke. Štetu izaziva larva koja se unutar stabljike hrani njezinim sadržajem. Na mjestima oštećenja razvijaju se gljive čađavice (Gloeodes pomigena) koje izazivaju truljenje biljaka. 

U polju se napad lukove muhe može lako prepoznati: napadnute biljke počinju naglo venuti, listovi žute, središnji list se suši i lagano izvlači iz stabljike. Prerežemo li uzdužno takvu biljku, naći ćemo više Iarvi lukove muhe. Kod jakog napada u jednoj biljci može biti i do 50 larvi. Međutim, dovoljna je samo jedna larva u mladoj stabljici luka da bi izazvala truljenje. lzuzetno efikasno rješenje protiv napada štetnika lukove muhe su se pokazale Bio Plantella žute Ijepljive ploče. Odlična su mehanička i sasvim prirodna zaštita biljaka od širokog spektra biljnih štetnika u povrtnjaku i na voćkama.

Savjeti za uzgoj luka

Luk se veoma brzo prilagođava različitim klimatskim uslovima. Koristi se kao mladi luk gdje se koristi cijela biljka ili u punoj zrelosti kada se koristi samo lukovica. Najviše sadrži ugljenih hidrata, mineralnih materija Ca, Mg, Mn, Fe, Al i vitamina B1, B2, C, E, K i provitamina A i bakteriostatika. Na kvalitet luka utiču: izbor sorte, navodnjavanje, vrijeme sadnje, đubrenje, vrijeme sadnje, vrijeme berbe kao i temperatura i svjetlost. Niče na temperaturi 2-3℃, zahtjev za vodom ima u početnoj fazi nicanja do faze obrazovanja listova dok kod kasnih faza razvoja zahtjev za vodom opada. Previsoka vlažnost dovodi do formiranja krupnih lukovica, ali manje kvalitetnih i često se dozrevanje lukovica produžava. Za duže čuvanje su bolje sorte koje sadrže više suhe materije od kojih prednjači sorta Stuttgarter Riesen (holandski žuti) koja je najviše i tražena. Bere se kada otprilike 50-60% lukovica polegne. Sazrijeva krajem jula i početkom augusta. Prije samog skladištenja luk je potrebno dobro prosušiti. Više informacija o sortama sjemenskog luka koji su dostupni u našoj ponudi možete saznati na ovom linku.

Napomena: Ovaj članak je informativnog karaktera, nije povezan s trenutnom epidemiološkom situacijom i nije mu cilj davati bilo kakav savjet o načinima prevencije i liječenja korona virusa (covid-19). Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) skreće pažnju da, iako bijeli luk ima određeno antimikrobsko djelovanje, za sada ne postoji niti jedan znanstveni dokaz koji bi potvrdio da ovo povrće sprječava zarazu virusom covid-19.